Autorica teksta: Lucija Ujdenica, socijalna pedagoginja, voditeljica participativnih aktivnosti čitanja u sklopu projekta ”Moje pravo na pokret, govor i čitanje” u Centru za edukaciju i savjetovanje Sunce
U sklopu projekta ‚‚Moje pravo na pokret, govor i čitanje’’ provodimo radionice s djecom koje za cilj imaju razvoj predčitalačkih i čitalačkih vještina. Naši su korisnici predškolska i školska djeca, djeca bez teškoća u razvoju kao i djeca s teškoćama u razvoju. Aktivne su četiri grupe od kojih se svaka sastaje jednom tjedno u prostorijama Centra za edukaciju i savjetovanje Sunce.
Samo ime projekta puno govori o tome kako izgledaju naši susreti. U zajedničkim zabavnim aktivnostima i kroz igru aktiviramo čitavo tijelo i stvaramo poticajno okruženje za usvajanje i usavršavanje govornih, predčitalačkih i čitalačkih vještina. Ime projekta također daje naslutiti i tijek razvoja čitalačkih vještina koje prate razvojne faze djeteta. Djeca u najranijoj dobi prvo istražuju i počinju razvijati pokret, kasnije dolazi do prvih zvukova, glasova i riječi te se razvija govor, a na posljetku započinje razvoj predčitalačkih vještina koje se kasnije pretvaraju u vještine čitanja i pisanja.
Budući da je svako dijete različito, da vještine usvaja vlastitim tempom i da se djeca međusobno razlikuju po brojnim obilježjima, kod kvalitetnog rada s djecom važan je individualni pristup prilagođen specifičnostima svakog pojedinog djeteta. Na radionicama zato radimo u malim grupama, uz podršku volontera/asistenata djeci. To nam omogućava da tempo aktivnosti i učenja prilagodimo svakom pojedinom djetetu.
Svako dijete je svijet za sebe. Djeca se među sobom razlikuju po svojim sposobnostima, ograničenjima, interesima, temperamentima, po načinu na koji uče. Razlikuju se i po svojoj obiteljskoj pozadini, načinu na koji su odrastala, iskustvima kojima su bili izložena, svom fizičkom i zdravstvenom statusu i brojnim drugim aspektima. O ovoj temi može se puno toga napisati, a djecu se može promatrati s obzirom na brojne kriterije. U školi se djeca, osim po razredima, formalno često grupiraju i prema obliku školovanja koji često govori o određenim teškoćama u razvoju ili socio-emocionalnom funkcioniranju. Ako dijete ima neku vrstu teškoće ili ‚‚drugačijosti’’, često će se uz to dijete vezati i određena dijagnoza koja za sobom često prati i promjenu oblika školovanja. Pojmovi koji se ovdje mogu čuti ‚‚individualizirani pristup’’, ‚‚prilagođen program’’, ‚‚posebni program’’. Ako idemo u detalje, možemo čuti različite dijagnoze, poput disleksije, disgrafije, ADHD-a, teškoća iz spektra autizma, intelektualnih teškoća itd. Na našim radionicama sudjeluju različita djeca, ona s dijagnozama i ona bez, djeca s teškoćama u razvoju i djeca urednog razvoja, djeca koja se školuju po redovnom programu, kao i ona koja u školi imaju individualizirani pristup, prilagodbu sadržaja ili se pak školuju po posebnom programu.
Sve su to samo riječi koje naizgled pojednostavljuju pristup podučavanju djece, no u stvarnosti puno je korisnija mantra ‚‚Svako dijete je svijet za sebe’’ ili ‚‚Svako dijete je različito’’. Dijagnoze pričaju priču o skupini djece sa sličnim obilježjima, ali malo govore o individualnom djetetu. U našim vrlo heterogenim grupama puno je vrjednije prihvatiti svako dijete upravo onakvo kakvo u tom trenutku je i raditi s njim u skladu s time. Svako dijete uči na sebi svojstven način, ima vlastite interese, snage i ograničenja, vlastiti tempo, vlastitu priču i u vlastitoj je fazi razvoja svojih individualnih sposobnosti. Na radionicama radimo s djecom, a ne s njihovim dijagnozama. Potičemo razvoj njihovih predčitalačkih i čitalačkih vještina u skladu s time gdje se oni trenutno nalaze, gradeći na njihovim snagama i potičući ih da kroz pokret, govor i čitanje izraze sebe, istražuju svijet oko sebe, sudjeluju u zajedničkoj igri i uživaju u učenju bez uobičajenih pritisaka, ‚‚moranja’’ i uspoređivanja s drugom djecom.
Razvoj pokreta, govora i čitanja kod djece
Pokret i govor razvijaju se spontano, u interakciji s okolinom. Djeca se u najranijoj dobi kreću spontano, istražujući svoje mogućnosti i razvijajući svoje tjelesne sposobnosti. Nesputano, spontano, kreativno i vrlo živo korištenje vlastitog tijela tipično je za mlađu djecu, a roditelji zamjećuju da niti uz najveću volju ne mogu pratiti tempo svog djeteta u kretanju i fizičkoj aktivnosti. Pokret djetetu omogućuje prvo učenje o svijetu oko sebe, prva istraživanja i manipulacije svijeta oko sebe. Pokret u kasnijim fazama omogućuje i prvo iskušavanje slobode kada slobodno kretanje i hodanje postaje opcija. Kretanje i pokret omogućuju igru, samoizražavanje, istraživanje svijeta i učenje o njemu. Veza između pokreta i učenja uspostavlja se u vrlo ranoj dobi i ostaje do kraja života, a najvažnija je u dječjoj dobi.
Govor djeteta razvija se također spontano, a nadograđuje se na razvoj sluha. Djeca su izložena glasovima, zvukovima i riječima u svojoj okolini koje prvo čuju i slušaju, a potom ih počinju imitirati. Učenje govora započinje vrlo rano, već u dobi kada dijete shvaća da zvukovi koje on proizvodi rezultiraju reakcijama njegove okoline. Kada dijete plače, dolazi netko tko će zadovoljiti njegove potrebe, kada pokaže osmjeh okolina često reagira jednako pozitivnom reakcijom. Glas se s vremenom stapa s pokretom, dijete uči pokazati prstom na objekt koji želi i uz to proizvesti glas koji skreće pažnju odrasle osobe.
S vremenom dijete razvija svoje sposobnosti govora učenjem prvih jednostavnih slogova, potom i riječi. Govor se uči uz roditelje, dijete će usvojiti one riječi kojima je izloženo i koje koriste roditelji i druge osobe u njegovoj okolini. Što je širi vokabular kojem je dijete izloženo, to više riječi i samo ima prilike naučiti. Poticajna sredina za razvoj bogatstva govora je ona u kojoj se s djetetom razgovara, objašnjavaju mu se pojave oko njega, djetetu se pjeva, čita, postavljaju mu se pitanja i nude odgovori. Dijete uočava golemu moć govora i govorne komunikacije jer sada može tražiti ono što želi, može nešto odbiti, može ući u ugodnu komunikaciju s drugom osobom. Ove vještine nastavljaju se usavršavati u nadolazećim godinama, posebno s polaskom u školu kada dijete postaje izloženo većem broju ljudi pa time i većem broju riječi, mogućnostima komunikacije i istraživanja.
Na vještine pokreta i govora s vremenom se nadograđuje još jedan vrlo važan set vještina – predčitalačke vještine. One će djetetu kasnije omogućiti razvoj vještine čitanja i pisanja. Za razliku od pokreta i govora, čitanje se ne razvija spontano. Dok će dijete okruženo odraslima koji govore spontano i samo početi usvajati govor, dijete okruženo knjigama neće samostalno naučiti čitati (uz vrlo rijetke iznimke). Za usvajanje čitalačkih vještina potrebno je uložiti sustavni trud. Ovdje odrasle osobe postaju glavni faktor usvajanja predčitalačkih i čitalačkih vještina.
Stvaranje uvjeta za usvajanje predčitalačkih i čitalačkih vještina
S djecom uključenom u projekt radimo na razvoju predčitalačkih i čitalačkih vještina, ovisno o tome u kojoj su fazi razvoja ovih vještina. Važna komponenta učenja je socio-emocionalna klima. Učenje se najbolje odvija u pozitivnoj, ugodnoj atmosferi. Zato njegujemo pristup u kojem zajedno istražujemo kroz igru i pokret, aktivnosti koje su djeci ugodne i prirodne. Naglašavamo važnost istraživanja i učenja u kojem je u redu i pogriješiti. Ovo je vrlo važno u podučavanju, a odlično se vidi u načinu na koji djeca uče pokret. Dok uče hodati, nebrojeno puta padnu. Pad ne znači neuspjeh. Upravo suprotno; on je dokaz da se učenje odvija. Djecu na radionicama motiviramo da učenje predčitalačkih vještina doživljavaju kao isprobavanje, igranje i svojevrstan trening. Nema pritiska za savršenim ishodima. Ovo stvara važno iskustvo: učenje može biti ugodno! Za djecu koja imaju teškoće u usvajanju čitanja ovo se pokazalo ključno budući da je kod mnogih od njih, zbog prethodnih iskustava, čitanje povezano s osjećajem stresa i nelagode. Za djecu s teškoćama u razvoju ovo često znači prilagoditi aktivnost njihovom trenutnom stanju.
Na radionicama učenje se prvenstveno odvija u ugodnom okruženju i uz zajedničku igru. Predčitalačke i čitalačke vještine povezujemo i s kreativnim izražavanjem, humorom, glazbom i raznovrsnim igrama. Učenje predčitalačkih vještina i kod kuće započinje kroz svakodnevne aktivnosti, igru djeteta i komunikaciju s roditeljima, a ne kroz mehaničko podučavanje. Zato i na radionicama stvaramo poticajnu sredinu bogatu sadržajima koji podržavaju prirodno učenje i potiču zaigranost i znatiželju koja karakterizira dječju dob.
Mnoge predčitalačke vještine djeca na našim radionicama već su prethodno usvojila u svojim obiteljima, u skladu s razvojnim zadacima koje su do sada prošla i poticajima kojima su izložena u obiteljima, vrtićkim skupinama i školskim razredima. U te vještine spada spoznaja o funkciji i svrsi pisanog jezika, kao i znanje o tome da postoje različiti glasovi i slova, da određena slova predstavljaju određene glasove, da se glasovi i slova spajaju u riječi, da su riječi zasebne vizualne jedinice koje imaju neke glasove na početku, neke na kraju, a neke u sredini. Ovo su vrlo važne predčitalačke vještine koje na radionicama nadograđujemo. Radimo na podrobnijem zamjećivanju glasovne strukture riječi i na igrama s rastavljanjem riječi na glasove, sastavljanjem glasova u riječ, igranju s riječima koje se rimuju. Prepoznavanje glasova u riječima, prema autorici Čudina-Obradović, jedna je od najvažnijih predčitalačkih vještina i o njoj će najviše ovisiti vještina dobrog čitanja. Nju usvajamo rastavljanjem riječi na slogove i igrama s riječima koje se rimuju. Uvježbavamo i vještine glasovne analize i sinteze koje su ključne za učenje čitanja i pisanja te povezivanje slova abecede s glasovima, a u ovom dijelu često radimo i logopedske vježbe koje potiču pravilan izgovor glasova. Vještine šifriranja i dešifriranja (zamjena slova glasom i spajanje sa sljedećim glasovima u riječi pri čitanju te zamjena glasa slovom i spajanje sa sljedećim slovima pri pisanju) savladavamo kombiniranjem s motivacijom djece da samostalno napišu neku poruku ili nešto pročitaju. Ova je predčitalačka vještina vrlo zahtjevna za djecu koja nisu dovoljno razvila prethodne vještine pa je važno djecu uključiti u svakodnevne aktivnosti primanja i odašiljanja pisane poruke, kao i u igre koje to potiču umjesto da se inzistira na mehaničkom učenju uz prisilu i metode kontrole.
Svaka radionica sadrži aktivnosti u kojima aktiviramo tijelo, one u kojima aktiviramo govorne organe, uvježbavamo prstiće i pokrete ruku, aktivnosti usmjerene prema usvajanju predčitalačkih i čitalačkih vještina te aktivnosti kreativnog izražavanja.
Na radionicama puno razgovaramo s djecom, čitamo zajedno s njima, raspravljamo o stvarima koje vidimo i koje radimo. Na ovaj način širimo vokabular djece, a samim time će i njihovo razumijevanje biti na višoj razini jer će im jednostavno više pojmova biti poznato i jasno. S najmlađima to često radimo kroz šašave slike i druge prikaze koji su im smiješni i zabavni pa su tako motivirani razgovarati o njima. Koristimo knjige, slikovnice i različite vizualne prikaze. Kreativne aktivnosti također rado kombiniramo s prirodnim i slobodnim razgovorom. Djeca ovdje osvještavaju kako je jezik alat koji im omogućuje da se bolje izraze, da se međusobno šale i da istražuju svijet. Osim toga, prepričavamo priče, opisujemo događaje, smišljamo skečeve, čitamo i pišemo, raspravljamo o pročitanom, igramo se riječima i slovima i pritom se odlično zabavljamo!
U sklopu projekta ‚‚Moje pravo na pokret, govor i čitanje’’ uvježbavamo i koristimo čitavo tijelo, od glave do pete, od prstića do mozga, od govornih organa do ruku i nogu. Vjerujemo da je najveća vrijednost ovog projekta u tome što potičemo kod djece cjelokupni razvoj i to radimo u ugodnom i zabavnom okruženju. Pokret, govor i čitanje naši su alati za istraživanje svijeta i igranje u njemu, ali i vještine koje zajednički razvijamo i brusimo.
Želite li saznati više o važnosti čitanja i kako razvijati predčitalačke i čitalačke vještine kod djece s i bez teškoća u razvoju, kao i kod mladih, posjetite nas na web stranici https://www.ti-si-sunce.hr/moje-pravo-na-pokret-govor-i-citanje/.
Autorica teksta: Lucija Ujdenica, socijalna pedagoginja, voditeljica participativnih aktivnosti čitanja u sklopu projekta ”Moje pravo na pokret, govor i čitanje” u Centru za edukaciju i savjetovanje Sunce
Projekt „Moje pravo na pokret, govor i čitanje” – razvoj predčitalačkih i čitalačkih sposobnosti kod djece i mladih s teškoćama u razvoju (UP.02.1.1.15.0028) je sufinanciran u sklopu programa Europski strukturni i investicijski fondovi, Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020., Europski socijalni fond.
Projekt provodi Centar za edukaciju i savjetovanje Sunce u razdoblju od 6.07.2022. – 6.07.2023. godine na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Projekt je sufinanciralo Ministarstvo kulture i medija.
Sadržaj objave isključiva je odgovornost Centra za edukaciju i savjetovanje Sunce.
Stajališta izražena u ovoj objavi isključiva su odgovornost Centra za edukaciju i savjetovanje Sunce i ne odražavaju nužno stajalište Ministarstva kulture i medija.
Za više o EU i ESF fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr
OBJAVA U MEDIJIMA: