Održan 1. stručnom skupu "Ljubav u pokretu"

Od 18. do 20. studenoga 2015. godine u Opatiji je uspješno održana edukacija za 16 stručnih suradnika osnovnih škola za provedbu preventivnog programa za djecu i mlade „Ljubav u pokretu“.

Centar za edukaciju i savjetovanje „Sunce“ i Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“  u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje održali su stručni skup na kojem je bio predstavljen protokol provedbe programa „Ljubav u pokretu“. Stručnom skupu su prisustvovali i predstavnici partnerskih organizacija iz Primorsko-goranske županije i Nastavnog Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije



Slika 1. Predstavnice partnerskih organizacija i organizacijski tim 1. stručnog skupa "Ljubav u pokretu"

Program je namijenjen stručnim suradnicima iz osnovnih škola
koji su naučili koristiti osnove tri različite psihoterapijske tehnike u radu s djecom – psihodrame, art terapije i terapije plesom i pokretom te su predstavljene i uvježbane radionice za rad s djecom, kao i priručnik za rad s djecom osnovnoškolske dobi.

Program se provodi već drugu godinu za redom i uključuje 16 stručnih suradnika iz 16 osnovnih škola iz različitih županija Republike Hrvatske. I ove godine se planira obuhvatiti preko 140 djece koja će se uključiti u rad s tri ekspresivne tehnike za razvoj kreativnih potencijala i uz zabavu i veselje usvojit će neke životne vještine koje će im biti iznimno bitne za daljnji život.

Rezultati evaluacije programa „Ljubav u pokretu“ koja je provedena prošle školske godine, 2014./15. godine ukazuju na zadovoljstvo svih uključenih sudionika, a djeca i roditelji posebno ističu povećanje otvorenosti djece u komunikaciji s odraslima i uspješnije nošenje s ljutnjom. Projekt je prošle školske godine uspješno proveden i ostvario je predviđene ciljeve, a ove godine se nastavlja sa 16 novih stručnih suradnika i oko 10 stručnih suradnica iz prošle generacije koje nastavljaju provedbu programa u svojoj školi, bilo s novom djecom ili pak kao nastavak radonica s djecom iz prošle godine, koja su izrazila želju da nastave i dalje pohađati radionice programa „Ljubav u pokretu“.

Integrirani prevencijski program „Ljubav u pokretu“ polazi od pretpostavke da je za nošenje s problemima današnjice potrebno od najranije dobi razvijati vještine za lakše nošenje s pritiskom društva, stvaranje pozitivnog mišljenja o sebi te jačanje vlastitog integriteta. U sklopu programa „Ljubav u pokretu“ to se postiže specifičnim oblikom inovativnog grupnog rada zasnovanog na integrativno-ekspresivnom pristupu: pokret i ples, elementi art terapije i psihodramskog pristupa te vođenih procedura za ostvarivanje ciljeva.

Jedan od ciljeva projekta je poticati prijenos kvalitetnih oblika druženja i zabave s djeteta na dijete (ples i druženje bez nasilja, alkohola i droga, bez potrebe za dokazivanjem pred vršnjacima i s pozitivnim osjećajem pripadnosti, samopoštovanja i poticanja radosnog prihvaćanja sebe i drugih). Neke od socijalnih vještina koje razvijamo kod djece ovim projektom su samopouzdanje, komunikacijske vještine, razumijevanje i nošenje s vlastitim i tuđim osjećajima, razvijanje povjerenja i grupne povezanosti, rješavanje problema, utjecaj grupe i integritet – nošenje s pritiskom te nenasilno rješavanje sukoba i dr.

Radionice ove vrste već gotovo 10 godina provodi idejna začetnica i autorica programa „Ljubav u pokretu“, socijalna pedagoginja Gordana Galetić s mladima, djecom i odraslima i pokazuju se kao djelotvorne, a zbog zabavnog elementa privlače sudionike. Temelje se na grupnom radu s djecom koji ponajviše obuhvaća elemente geštalt terapije, tehnike terapije plesom i pokretom te art terapije.

Autori pojedinih radionica u programu su:

Ana Božac, prof. psihologije, art terapeutkinja

dr.sc. Damir Miholić, psihoterapeut

mr.sc. Lavinia Belušić Perak, prof., likovna pedagoginja

Vedrana Kurjan Manestar, prof. pedagogije, psihoterapeutkinja

 

Program financiraju:

Ministarstvo socijalne politike i mladih

Ministarstvo zdravlja

Primorsko-goranska županija


ART-TERAPIJA
Ana Božac, prof. psihologije, art-terapeut



Slika 2. Crtež s likovne radionice nastale na 1. stručnom skupu

Program „Ljubav u poketu“ osmišljen je kao integrativni pristup različitih kreativnih metoda kroz koje djeca mogu na keativan, pozitivan, ugodan, zabavan, empatijski, podržavajući način učiti i razvijati važne životne osobine koje nažalost često u školskom sustavu ostaju zanemarene. Danas kada je važnija količina od kvalitete, forma od sadržaja; kada se u školi vrednuje broj naučenih informacija i sposobnost repliciranja naspram kreativnosti i primijenjivosti određenih informacija u životnoj praksi djece; kada se inzistira na naučenom teorijskom gradivu, a ne na naučenim socijalnim, emocionalnim i praktičnim vještinama i vrijednuje djecu po brojčanoj vrijednosti, a ne po osobnim kvalitetama, kada ih se uči natjecateljskom duhu umjesto suradnji i zajedništvu, kada je važnije imati nego biti….itekako je važnije nego ikada vratiti u škole keativnost, praktičnost i posvetiti se razvoju djece kao osoba i razvoju emocionalnih, socijalnih i kognitivnih vještina kako bi se mogli razvijati u svom punom potencijalu i ostvarivati kvalitetne odnose. Jer kreativnost je temelj mentalnog zdravlja, a prepoznavanje i izražavanje vlastitih emocija temelj su zdravog razvoja i načina života. Tehnikama art-terapije i ostalih metoda koje se primjenjuju u programu uspostavom kontakta, uz pomoć kreativnih procesa u sigurnom, pozitivnom i podržavajućem miljeu djeca imaju priliku: upoznati, razumjeti i prihvatiti sebe i svoje potrebe, osvijestiti svoje osjećaje, verbalno i neverbalno osnažiti osjećaj sebe. Izraziti svoje osjećaje na socijalno prihvatljiv način. Razvijati socijalne vještine i osjećaj da ih drugi prihvaćaju. Naučiti adekvatne mehanizme rješavanja problema i suočavanja sa stresnim situacijama, uočavati i rješavati sukobe na društveno prihvatljiv način, promijeniti ponašanje, uspostaviti bolju samokontrolu. Smanjiti stres i napetost. Otkriti i osnažiti vlastite sposobnosti, kreativnost, maštu, otkriti i razviti jedinstvene potencijale, unutarnje interese i motivaciju, razvijati mentalnu fleksibilnost, izgraditi povjerenje u sebe i svoje mogućnosti – povećati samopouzdanje. Povećati saznanja o različitim vrstama ovisnosti i razvijanje prevencijskih mjera i obrambenih vještina koje dokazano doprinose prevenciji ovisnosti i nasilja. Art-terapija umjetničkim medijima i kreativnim slobodnim izražavanjem (slikanjem, crtanjem, kolažiranjem, modeliranjem, pokretom, govorom tijela, pričanjem i pisanjem priča, različitim projektivnim tehnikama) omogućuje slobodan spontan izraz i pristup vlastitim osjećajima i mislima te pomaže u osvještavanju potreba djece kako bi pri njihovu zadovoljavanju mogla postupati kao cjelovite osobe. Samim time važan je element prevencijskog programa rizičnog ponašanja djece, ali i temeljni kanal za cjelokupni zdrav razvoj svakog djeteta. Kao što Daio Fo kaže: „Slikanje mi uvijek pomaže pri rezoniranju i rješavanju problema. Izraziti misao ne samo riječju, nego slikom i pokretom, predivan je i čaroban trik. Kreativnost treba biti put, instrument, ne samo cilj ili produkt. Kreativnost je predivna odskočnica do: znanosti, svijesti, znanja, istine, sebe, srži.“



Slika 3. Likovna radionica koju je vodila mr.sc. Lavinia Belušić Perak, prof., likovna pedagoginja

DRAMA/PSIHODRAMA
dr. sc. Damir Miholić, psihoterapeut



Slika 4. Radionica psihodrame i drame koju je vodio dr.sc. Damir Miholić, psihoterapeut

Dramska aktivnost, kao metoda u edukaciji, rehabilitaciji i terapiji, kroz akciju i neposredan doživljaj pokreta, riječi, zvuka, osjećanja i promišljanja, višedimenzionalno zahvaća osobno iskustvo osobe - oslobađa spontanost i kreativnost, potiče fizički razvoj i kretanje, potiče izražavanje osjećaja i razmišljanja, kao i razvoj socijalnih vještina u suradnji s drugima. Dramsko izražavanje odvija se u okviru aktivnosti skupine i procesa skupne dinamike te se artikulira u okviru zamišljenih dramskih situacija koji mogu predstavljati realan, svakodnevni, svijet, ali i izmišljene, nadrealne, svjetove s visokom razinom simbolizacije. Svoje korijene, dramsko izražavanje ima u kazališnoj umjetnosti, ali za razliku od nje, naglasak stavlja na proces koji se odvija tijekom aktivnosti, a ne na završni umjetnički produkt, odnosno predstavu. Međutim, bez obzira na cilj, kazalište i dramsko izražavanje (drama) koriste iste osobne procese, kao što su identifikacija, projekcija, igranje uloga, refleksija o doživljenom, empatija i dr. Proces u dramskom izražavanju može biti artikuliran kroz više formi od kojih svaka ima specifičnu strukturu i metodu rada. Tako govorimo, primjerice, o odgojnoj ili procesnoj drami, o formi kazališta u edukaciji, o dramskoj terapiji i psihodrami, sociodrami, interaktivnom kazalištu, forum-kazalištu i dr. Svaka od ovih formi ima specifičan skup postupaka i tehnika koje se primjenjuju i omogućavaju uključivanje sudionika u dramsku aktivnost i njihovo simboličkog izražavanja kroz neki oblik, primjerice razgovora/diskutiranja ili igranja uloga, kao i kroz uključivanje drugih umjetničkih medija u dramski kontekst (glazba, pokret/ples, crtež…). Primjeri nekih postupaka i tehnika su slijedeći: dramske igre; vođene imaginacije i improvizacije; improvizacije/etide na zadanu temu (grupne i individualne); tematska diskusija u malim grupama; vježbe koncentracije, povjerenja, relaksacije, kontakta; vježbe fizičke ekspresije (mima) - osvještavanje tijela, prostora, kretanja, brzine; vježbe govornog i pismenog izražavanja, zamjena uloga; zrcaljenje i dr. Izbor i primjena pojedinačnih postupaka i tehnika ovisi o općim i specifičnim ciljevima dramske aktivnosti i fazi procesa u kojoj se skupina i/ili pojedinac nalaze. Ovisno o formi i ciljevima, dramska aktivnost se artikulira oko određene teme koja predstavlja relevantni sadržaj za sudionike i mogu se nalaziti na kontinuumu od opće društvenih do vrlo osobnih (intimnih) tema u slučaju terapijske primjene u psihodrami, a dramske se aktivnosti u svojoj strukturi tematski prilagođavaju dobi sudionika. U slučaju učenika viših razreda osnovne škole teme se vežu uz probleme odrastanja, obiteljskih odnosa, vršnjačkog pripadanja, spolnog sazrijevanja i sl. U okviru projekta "Ljubav u pokretu" dramskom su metodom prorađene 4 teme: Samopouzdanje i samopoštovanje; Socijalne vještine - verbalna komunikacija i utjecaj na odnose; Nenasilno rješavanje sukoba te Utjecaj grupe i integritet (nošenje s negativnim pritiskom grupe). Kroz primjenu dramskih i psihodramskih postupaka i tehnika cilj je kroz iskustveni način učenja potaknuti učenike na promišljanje navedene tematike i uspostavljanje novog sustava socijalnih vještina, odnosno potvrđivanja već stečenih vještina. Rezultati primjene dramske metode bili su u skladu s očekivanjima, u smislu motivacije za aktivnost koju ova metoda potiče kod učenika. Prema povratnoj informaciji stručnih suradnika potaknuto zadovoljstvo dramskim aktivnostima bilo je obostrano - i od strane stručnih suradnika i od strane učenika. Bilo je za očekivati da će u početku postojati poteškoće koje su uobičajene kod provedbe ove vrste aktivnosti, kao što su nedostatak jasnoće u objašnjavanju zadataka, nepredvidljivost odgovora učenika, strah od javnog nastupa (trema), poteškoće u verbalnom i neverbalnom izražavanju emocija/stanja i sl. Međutim, ova metoda u svojoj ideji i sadrži jedan od općih ciljeva koji se upravo odnosi na poticanje doživljaja i spontanog izražavanja bez straha od kritike, a sve to bazirano na grupnom povjerenju i razmjeni iskustava, bila ona pozitivna ili negativna. Tako su stručni suradnici sa svakom slijedećom radionicom stjecali sve više vještina u vođenju grupe, a učenici su sa svakom novom radionicom, dobili novo osobno iskustvo, ali i doživljaje drugih učenika u grupi, Kroz sve navedene sastavnice, dramska se metoda pokazala korisnim alatom u promociji aktivnog učenja socijalnih vještina i prevenciji rizičnih oblika ponašanja.



Slika 5. Radionica psihodrame i drame koju je vodio dr.sc. Damir Miholić, psihoterapeut

PSIHOTERAPIJE POKRETOM I PLESOM U RADU S DJECOM

Vedrana Kurjan Manestar, prof. pedagogije, psihoterapeutkinja



Slika 6. Radionica plesa i pokreta koju je vodila Vedrana Kurjan Manestar, prof. pedagogije, psihoterapeutkinja

Zbog svojih specifičnosti, tehnike iz psihoterapije pokretom i plesom izuzetno su pogodne za rad s djecom uzrasta između 11 i 14 godina jer im omogućuju izražavanje emocija na njima primjeren način, odnosno nije nužno da o njima potpuno direktno progovore nego ih izražavaju kroz kreativni izraz u pokretu. U programu „Ljubav u pokretu“ aktivnosti koje su se provodile, a povezane su i proizašle su iz područja psihoterapije pokretom i plesom, kreirane su na način da su primjerene za provođenje kao preventivni a ujedno i kreativni program koji mogu provoditi stručni suradnici koji su prošli kraću edukaciju i bili kontinuirano pod supervizijom. Elementi koji su prikazani u priručniku uglavnom su se bazirali na primjeni kreativnih tehnika pokreta i plesa s ciljem pojačavanja svjesnosti o sebi, razvoja samopoštovanja i autonomnosti, poboljšavanja prilagođavanja na različite situacije, kontrole, izražavanja i upravljanja jakim osjećajima, poboljšavanje komunikacije s drugima, povećanja koncentracije, pronalaženja unutarnjih resursa kroz kreativni pokret, poboljšanja socijalne interakcije i razvoja zdravih odnosa. Upravo stoga što se pokretanjem tijela pokreću i emocije aktivnosti su kreirane na način da su prilično strukturirane kako bi i voditelji i djeca lakše stvorili osjećaj sigurnosti. Osjećaj sigurnosti omogućuje slobodno i kreativno izražavanje. S druge strane i voditelji i djeca u programu su dobli prostor i za slobodu i izlazak iz zadane strukture. Stoga je s djecom svaki sat kreiran tako da ima početak koji nas povezuje, sredinu u kojoj se razrađuje tema i kraj koji donosi neke zaključke ili naprosto smiruje i zaokružuje proces. Zbog uključivanja tijela i pokreta, aktivnosti su primjerene i mogu dati pozitivne rezultate kod djece s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti i djece koja iskazuju agresivna ponašanja. Primjena mnoštva rekvizita (rastezljive tkanine, prozirne marame, rastezljive trake, padobran, baloni, lopte i dr.) omogućuje rad s emocijama kroz nedirektan pristup (metaforu, priču kroz pokret, plesnu improvizaciju i sl.). Zbog takvog nedirektnog pristupa aktivnosti su primjerene i za izuzetno povučenu, sramežljivu ili čak anksioznu djecu te adolescentima koji u početku možda mogu biti u značajnom otporu pri pokretanju tijela i kroz ples.



Slika 7. Radionica plesa i pokreta koju je vodila Vedrana Kurjan Manestar, prof. pedagogije, psihoterapeutkinja